AUTOR: Ruben Mehrabyan , programski koordinator u Jermenskom institutu za međunarodne i bezbednosne odnose - AIISA
Komitet Senata za spoljne poslove, kojim je predsedavao demokratski senator iz Nju Džersija Robert Menendez, nedavno je održao detaljna saslušanja o kavkaskoj politici SAD. Razgovarano je o pregovaračkom procesu između Jermenije i Azerbejdžana, procesu reformi u Gruziji, energetskoj saradnji i stanju ljudskih prava u Azerbejdžanu i drugim regionalnim pitanjima. Izvršna vlast je takođe bila u velikoj meri zastupljena na nivou zamenice državnog sekretara Karen Donfrid i višeg savetnika državnog sekretara za pregovore o Kavkazu Filipa Rikera.
Važno je napomenuti okolnosti saslušanja: ona su se odigrala odmah nakon što je francuski Senat skoro jednoglasno usvojio značajnu rezoluciju o podršci Jermeniji; uoči samita u Tunisu Organizacije frankofonije; pred samit ODKB-a u Jerevanu, na kojem je planirano da prisustvuje diktator Kremlja, kao i samozvanac u liku samoproglašenog predsednika Belorusije, koji igra ulogu ili ličnog propagandiste ili jednostavno Putinovog sekretara za štampu . Inače, na dan samita Evropski parlament može proglasiti organizovanu kriminalnu grupu Kremlja terorističkim režimom.
Saslušanja su održana na otvorenom i nema smisla „prati” detalje, ali jedan aspekt ipak zahteva posebno razmatranje. Reč je o ukrajinskom kontekstu, koji je bio „crvena nit“ kroz čitavu diskusiju, budući da je dinamika regionalnih realnosti sada uslovljena tokom zločinačkog rata Rusije protiv Ukrajine. Senator Robert Menendez je posebno pomenuo fosfornu municiju koju je režim Alijeva u Arcahu koristio tokom rata 2020. godine, koju je Ukrajina „isporučila Azerbejdžanu, i to je dokumentovano“.
Očigledno je da je prema ovim činjenicama trebalo da postoji međunarodna istraga i da se pre svega razume o kojim dokumentima ili „dokumentima“ je reč. Međutim, istrage nema, kao što nije jasno da li će takve istrage uopšte biti.
Umesto toga, postoji replikacija narativa koji je u opticaj stavio jedan ruski filmski reditelj jermenskog porekla sa niskom društvenom odgovornošću i koji je pokupio sredstva ruske propaganda na više nivoa koja radi u „jermenskom pravcu“.
Predstavnici izvršne vlasti SAD su uvaženom senatoru delikatno odgovorili da ne znaju takve činjenice, a nisu ni videli takva dokumenta ili „dokumente“. Takođe je važno da na zvaničnom nivou Jermenija nije iznosila nikakve tvrdnje u vezi sa tim, međutim, ukrajinska strana je na to reagovala na najvišem nivou 3. novembra 2020. godine, navodeći da Ukrajina nikada nije isporučila nikakve fosforne bombe. Jermenska ambasada u Ukrajini, koja je tada pažljivo pratila sve tokove informacija, takođe nije našla dokaze o takvim isporukama – ni tokom rata, ni pre njega.
Iznošenje ovog narativa od strane uglednog američkog senatora izazvalo je nekritičku percepciju onoga što je rečeno u određenom segmentu jermenskog društva. Kao potvrda sumnji pre dve godine uzete su senatorove reči. Ukrajinska ambasada u Jerevanu je reagovala ne pominjući čak ni ime senatora: „Ruska propaganda ponovo pokušava da u jermenskim medijima zavrti zastareli laž o navodnom snabdevanju Ukrajine fosfornom municijom tokom drugog rata u Karabahu Azerbejdžanu.
U saopštenju se navodi: „Još jedan ruski informativni lažnjak i dalje ima za cilj da seje nepoverenje i sumnju između Ukrajine i Jermenije, između naroda dve države. To je pristup Rusije, koja je 2014. godine pokrenula ničim izazvanu agresiju na Ukrajinu, koja se od 24. februara ove godine pretvorila u zločinački rat punih razmera protiv ukrajinske države. Ukrajina je bila i ostaje otvorena za razvoj veza i obostrano korisne saradnje sa Jermenijom.
Postavlja se niz legitimnih pitanja. Prvo, kako se dogodilo da ugledni senator na čelu odbora za međunarodne poslove, poznat po svojoj naglašeno projermenskoj i proukrajinskoj poziciji, zapravo „ažurira“ prilično prljav, nemoralan i toksičan lažnjak o „ukrajinskim fosfornim bombama“ ? Drugo, Azerbejdžan zapravo ne proizvodi zapaljive bombe koje sadrže beli fosfor, već ga je koristio tokom rata u Arcahu. Od koga ih je Alijev kupio? Treće, kako se dogodilo da je rat sada već deveti mesec, a da ukrajinske oružane snage nikada nisu upotrebile ovu fosfornu municiju protiv Putinove zločinačke vojske?
Četvrto, šta je sa video-dokazom kako je ruska strana fosforom „zalila” branioce Azovstala u Mariupolju?
Nedvosmisleno je da samo obimna međunarodna istraga može dati potpune odgovore na ova pitanja, međutim, slobodni smo da iznesemo verziju koju smatramo najverovatnijom na osnovu indirektnih znakova. U kasicu-prasicu verzija dodaćemo i objašnjenja ukrajinskih vojnih eksperata da je Ukrajina, uz nuklearno oružje, Rusiji prenela i ceo arsenal zapaljive municije, uključujući i onu koja sadrži beli fosfor. Postoje tripartitni akti o prihvatanju i predaji koje su potpisale Ukrajina, SAD i Rusija, kao i tragično iskustvo „nedovoljnog korišćenja“ sirijskog hemijskog oružja od strane te iste Rusije.
Čini se vrlo verovatnim da je fosforna municija korišćena protiv Jermena u Arcahu, bilo direktno ruske proizvodnje, ili municija sa ukrajinskim obeležjem, koja je ostala „nedovoljno iskorišćena“ od ruske strane. Takođe je verovatno da ih je Putinova Rusija snabdevala Alijevom „duhovno bliskom“ režimu u sklopu višemilijardi vrednog snabdevanja ofanzivnim oružjem. A nakon što su prve žrtve sagorevanja fosfora primljene u klinike, ruska strana je jednostavno „okrenula strelice“ kroz usta filmskog reditelja koji je lično poznavao predsednika Zelenskog.
Protekle godine su pokazale da više nema takve podlosti za koju Putinov režim ne bi bio sposoban. Ali ko je toliko „zavisnik od uha“ uvaženog američkog senatora? Žica ovog „oštećenog telefona“ svakako počinje u Moskvi. Jasno je da je budući filmski reditelj sa „dubokim znanjem” u oblasti zapaljivog oružja, njihovog tržišta i geografije isporuka tek prva karika u lancu. Druga karika su jermenske sluge ruske propagande, koje su predale štafetu svojim klijentima u „petoj koloni i šestom domu“ da promovišu „fosforne sumnje“ u jermenskom društvu. Sledeća karika su interesi unutrašnje politike Jermenije, koja je stala na stranu zla tokom 8-mesečnog hibridnog rata koji je pokrenut protiv jermenske demokratije neposredno posle 44-dnevnog rata. To su interesne grupe koje imaju uticaj među politički aktivnim delom američkih Jermena. S jedne strane, oni se „bore za Jermeniju“, a sa druge strane sabotiraju sve što je moguće kada je reč o aktivnostima predstavnika demokratski izabrane vlade Jermenije: od delovanja glavnog poverenika za pitanja dijaspore do jermenskog ambasador u Vašingtonu. Činjenica da se ovaj uski segment ne odlikuje čistoćom u izboru sredstava, uključujući i na štetu državnih interesa Jermenije, nije tajna, a sve njihove stvarne aktivnosti tokom postsovjetskog perioda svedoče o tome.
Sve je to žalosno, ali ostaje pitanje: šta je uradila ili radi jermenska država da se to spreči u budućnosti? Gde je kanal komunikacije Jerevana sa senatorom i njegovim komitetom? Zašto je ovaj kanal ostao „bez vlasnika“? Zašto je dozvoljeno privatnim interesnim grupama da mogu da ugroze i interese Jermenije i interese Sjedinjenih Država u Jermeniji i Ukrajini?
Vešto replicirana (u svom besprimernom cinizmu) ponovljena lažna ruska propaganda otkrila je današnju opštu sliku jermensko-američkih odnosa i potrebu za hitnim promenama, sređivanje ruševina, čišćenje od bačene prljavštine, režim stalnih kontakata i konsultacija, podizanje nivoa odnosa prema strateškom. To zahtevaju interesi Jermenije i Sjedinjenih Država, interesi mira i bezbednosti u regionu, interesi društva Jermenije i jermenske dijaspore, čitavog jermenskog naroda.
PS Jermenska skupština Amerike, uticajna jermenska organizacija u SAD, zaista nestranačka, organizovala je juče prijem u čast predsednice Predstavničkog doma Nensi Pelosi, koja će napustiti funkciju posle izbora.
„Hvala vam na vašem vođstvu, gospođo predsedavajuća Pelosi. Hvala vam što podržavate demokratiju, državnost, nezavisnost Jermenije i jermenskog naroda“, tvitovala je jermenska ambasadorka u Vašingtonu Lilit Makunts, postavljajući fotografije sa prijema na kojima se vidi kako se N. Pelosi rukuje sa njom i ukrajinskom ambasadorkom Oksanom Markarovom. Ova fotografija sa odlazećim govornikom je simbolična reč na rastanku i za Jermeniju i za Ukrajinu.
Autor: Darko Obradović