Nalazimo se u periodu velikih promena koje će odrediti tok istorije u narednih 100 godina. Novi „berlinski zid“ je u izgradnji. Politika četiri stuba je uzajamno konfliktna. Geopolitički rizici rastu. Srbija se nalazi u teškoj situaciji jer nema strategiju spoljne politike. Nacionalni interesi nisu ne uvođenje sankcija Rusiji ukoliko to pogoršava našu nacionalnu poziciju. Veštačko održavanje odnosa sa Rusijom koči Srbiju ka Evropskoj uniji. Odnosi Rusije i Srbije su povlačenje za rukav. Predsednik Kine Si svojim globalnim inicijativama torpedira poredak zasnovan na Ujedinjenim Nacijama. Očigledno predstoji multipolarna podela. Gravitacioni centri su uspostavljeni. Balansiranje kao na žici troši najviše energije. Prilike nam prolaze. Sa foruma na Bledu najavljeno je članstvo Crne Gore u EU do 2028., a Albanije do 2029. Šta Srbija čeka? Zašto ćemo samo mi biti uskraćeni? Stalno to govorim. Nije Kina zamena za EU, niti je neutralnost zamena za savezništvo. Neutralnost nije vrednost sama po sebi već instrument ostvarenja nacionalnog interesa.
Za anti-zapadni blok u Srbiji i najmanji vašar može biti povod za objavu propasti političkog Zapada. Na stranu što zadnjih 80 godina taj Zapad predstavlja najbolje životno okruženje na Svetu. 27 članica EU su najrazvijenije zemlje sveta, ukoliko dodamo SAD i NATO, sa Australijom, Japanom, Južnom Korejom i Novim Zelandom čini 50% svetskog BDP-a. Ono društvo koje se skupilo na samitu Šangajske organizacije za saradnju čini tek do 25% svetskog BDP-a. Kina i Indija odnose većinu tog udela. Megalomanija koja fascinira - broj stanovnika, teritorije, rakete malo je od pomoći. Uspešnost jedne države određuje njen tehnološki razvoj i jačina saveznika. Savezništvo se ne ogleda u vojnim paradama i besmislenim deklaracijama kakve su sve do jedne koje dolaze od strane Rusije i Kine. Jačinu armije ne određuju predstave i vašari poput vojnih parada već vojne sposobnosti, doktrina, interoperabilnost i samodovljnost. Ono što Kina prezentuje ne govori ništa o spremnosti njene armije. Bilo je tu svega i svačega i ko zna koliko prototipova nikad u borbenim uslovima oprobanih. Kina najbolje barata manipulacijama, cenzurom, intelektualnom krađom i domaćom represijom. Još nemamo odgovore kako su izazvali globalnu pandemiju Kovida-19. Svet su zavili u crno, sebe zaključali, i čekali. Danas čekaju da sazri trenutak da napadnu Tajvan. Si Đinping ima jako malo strpljenja za svoju komunističku armiju te je trojicu od sedmocire članova vojnog komiteta partije počistio u čistkama. Korupcija unutar komunističke vojske je na razornom nivou. Vojska više provodi vremena u čitanju citata Sija, i Maoa umesto da razvija kompelksnu vojnu veštinu. Takva vojska je garant opstanka vlasti Komunističke partije. Najbolje im ide da gaze studente po istom onom trgu gde se juče paradiralo. Nikada kineska narodna armija nije pripremana za spoljne već unutrašnje sukobe. Kada sve propadne ostaće dovoljno kalašnjikova da se sačuva KPK. Sada se suočavaju sa potpuno nerealnim zadacima da napadnu Tajvan do 2027.godine. Kina i Rusija pričaju o miru dok se izgovaraju na „svoje bezbednosne interese“, protiv su mešanja u unutrašnje stvari ali razumeju ruski napad na Ukrajinu. Njihove unutrašnje stvari su postali globalni problemi. I Kovid je bila unutrašnja stvar, kao i unutrašnja kineska kriza, a preliće se u rat ako ne budu zaustavljeni. Ruska kriza nastala porazom u Hladnom ratu prelila se na Evropu. Previše je njihovih unutrašnjih pitanja zbog kojih svi ispaštamo. Na kraju nisu nas pobedili svih ovih 80 godina i verujem da će tako biti i sutra. Čovečanstvo je ispratilo SSSR, ispratiće i Komunističku partiju Kine. Njima nikada nije dosta. Celokupan ŠOS je skupina istorijski vrlo nestabilnih država. Većina njihovih problema je posledica unutrašnjih slabosti. Rusija se dva puta raspadala u 100 godina. Kina se davila u građanskim ratovima više nego bilo koja druga država. Ne mogu da se dogovore oko osnovnih stvari sami sa sobom i svojim „saveznicima“. Izostanak Brazila na proslavi parade dovoljno govori o stanju u BRIKS-u. Možda je Brazil odgovorio na izostanak Sija na samitu BRIKS-a kada je on bio domaćin. Razni sputnjikovci i sputnjikovice dok truju javnost Srbije pokazuju osnovno neznanje iz oblasti nacionalne bezbednosti, međunarodnih odnosa i istorije. Šta ih briga!
U Pekingu nije pokazana ni moć ni slabost već tvrdorukaški folklor. Samit ŠOS-a upao je u senku bilateralnog dijaloga Si-Modi. Putin je poput dosadnog kompanjona ponavljao besmislice koje se tiču razloga za napad na Ukrajinu. Duboko anti-američki skup nije približio učesnike sajma diktatora. Njihovi odnosi su zasnovani na snazi. Septembar u Pekingu treba tumačiti kao ostavinsku raspravu za nasleđe Sovjetskog saveza. Poređenja radi taj SSSR je imao 14% udela u svetskoj ekonomiji, Rusija ima manje od 2%. Izgleda da su velike šanse pred Rusijom u multipolarnom svetu gde postoji Indija, Brazil, Evropska unija i desetine drugih država. Dobar deo lidera koji su došli na održavanje parade nisu usklađeni sa Pekingom. Većina je došla iz razloga dobrih komšijskih odnosa. Neko je došao zbog zavisnosti od kineskih kredita. Drugi su došli jer Kina vlada njihovim rudarskim sektorom. Neko je pozvan preko treće strane. I na kraju svega 26 lidera mahom azijskih i par afričkih. Najveću pažnju izazvalo je prisustvo dvojice zapadnih lidera predsednika Vučića i premijer Fica. Njihovi motivi predstavljaju najveću zagonetku. Zašto bi lideri čije države pripadaju najboljem delu čovečanstva svoje vreme izdvajali za komunističke manifestacije. Obojica lidera imali su sastanak i sa odmetnutim Putinom. Građani ne znaju šta je Srbiji donelo sastančenje sa Putinom. Neko će reći da je u pitanju sudbina NIS-a i prirodnog gasa. Očigledno je da se Putin neće odreći mašine za svoj politički uticaj u Srbiji. Između redova se ukazuje da će sudbina 7% srpske ekonomije biti rešena na nivou velikih. To se neće desiti. Za Amerikance je NIS završena priča. Sankcije odlažu iz obzira prema Srbiji jer ne žele da nas ekonomski upropaste. Neki glasovi iz Vašingtona sugerišu da sankcije više ne treba odlagati. Zabrinjavajuće ti glasovi dolaze iz redova MAGA republikanaca. Srbija treba što pre da raščisti sa sobom da li je kandidat za EU ili nije . Trećesvetizam nije opcija za Srbiju. Odnosi sa Kinom mogu se voditi drugačije. Sve što Kina ima, ili daje Srbiji na korist nije ni milimetar onoga što Srbija dobija članstvom u EU. Srbija je bila pristojan gost na Sijevoj paradi i potvrdila je visok nivo bilateralnih odnosa. Nekoliko ekonomskih i vojnih sastanaka ne može da škodi. Međutim, ovo više nije Kina iz 2015.godine, ali je zato ruska proapganda u Srbiji na nivou 2015.-2020. Ponovo nas bombarduju ostrašćene emisije koje ne kritički veličaju Kinu, Rusiju i treći svet. Neka se teraju u taj novi svet. Neka posete onog maloumnika iz Severne Koreje gde je mesečna plata 1 dolar. U Pekingu je završena ostavinska rasprava za rusko globalno liderstvo. Tih, sporedan, dosadan strateški gubitnik Putin je predao trećesvetizam u ruke Si Đinpinga. Koliko je Kina sposobna da odigra igru svojstvenu Rusiji pokazaće decenije pred nama. Kinezi su izuzetni u kopiranju. Doduše svaka kineska kopija je lošija od originala.
Impozantna parada mnogo trupa i vojne tehnike. Kina pokazuje zube. Kao dugogodišnja globalna periferija Kina je u potrazi za svojim globalnim identitetom. Deluje smešno proslavljati pobedu koju su izvojevali Amerikanci. Broj zvanica je veoma interesantan. Ali ipak je važan prvi red. Taj prvi red sa Putinom i Kimom na desnoj i levoj strani kineskog lidera Sija pokazuje budućnost baš onako kako je Kina vidi. A to znači da je odnosi sa Kinom predstavljaju povećan geopolitički rizik za Srbiju. Od takve budućnosti treba se kloniti. Lepo vaspitanje ne treba mešati sa strateškim opredeljenjem. Za kraj EU je pretekla Kinu po bruto domaćem proizvodu. Um nesputan ograničenjima uvek je pobeđivao puke brojeve u vidu resursa i stanovništva.
Autor: Darko Obradović