Ruska spoljna obaveštajna služba nastavlja sa sprovođenjem operacija refleksivne kontrole prema Srbiji. Ovog puta na delu je zloupotreba unutrašnje situacije u Srbiji kako bi se ostvarili ruski geopolitički interesi. Refleksivna kontrola je strateška doktrina koja potiče iz sovjetske vojne i psihološke teorije, prvenstveno razvijene tokom ere Hladnog rata od strane SSSR-a. Ona podrazumeva manipulisanje percepcijom stvarnosti protivnika (ili saveznika) putem pažljivo osmišljenih informacija, dezinformacija ili provokacija kako bi se naveo da donosi odluke koje su u skladu sa ciljevima inicijatora, često bez shvatanja da je meta pod uticajem. U suštini, to je oblik indirektne kontrole nad procesom donošenja odluka protivnika (ili saveznika) iskorišćavanjem njegovih refleksa, pretpostavki i kognitivnih predrasuda, što ga navodi da „dobrovoljno“ bira akcije koje koriste kontroloru. Ovo se može desiti na individualnom, organizacionom ili društvenom nivou, korišćenjem alata poput medija, diplomatije, obaveštajnih podataka ili kulturnih narativa. Prema opisanom uz pomoć korišćenja matrice Evropske službe spoljnih poslova koja je objavljena u trećem po redu FIMI izveštaju može se izvući zaključak da je Republika Srbija meta operacija refleksivne kontrole od strane ruskog faktora. Prema javno dostupnim informacijama glavni vektor operacija refleksivne kontrole bile su operacije nelegitimnog uticaja kroz medijski i širi informacioni prostor. Indikator je više od 120 kreatora mišljenja koji na svim dostupnim medijskim platformama raspiruju anti-zapadnu propagandu sa naglaskom na anti-evropske sadržaje i širenje regionalnih podela. Dominatni narativi koji se šire prikazuju Rusiju kao zaštitnika od „agresije“ NATO-a/EU”, pojačavajući otpor Srba zapadnim integracijama. Ovo je oblikovalo javno mnjenje, a ankete pokazuju visoke simpatije Srba prema Rusiji (npr. 69% vidi Zapad kao pretnju nacionalnom identitetu). Poslednje objavljeno istraživanje Eurobarometra pokazuje porazni podatak da samo 33% građana Srbije ima poverenja u Evropsku uniju. Ovaj podatak značajno odudara od podataka u nama susednim državama Zapadnog Balkana i drugim državama kandidatima za članstvo. Građane Srbije najviše brinu eksploatacija resursa, odlazak mladih i gubitak identiteta, a poverenje ukazuju Rusiji i Kini. Visok stepen naklonosti za vizije koje kandiduju Rusija i Kina u bitnoj meri odstupa od činjenica što ukazuje da je posredi agresivna propaganda. Kompletan učinak upravo pojačava medijska podrška za rusku propagandu i učešće velikog broja kreatora mišljenja koji doslovno promovišu istovetne narative koji idu u prilog Kremlja. Drugi segment operacija refleksivne kontrole uključuje diplomatske i obaveštajne manipulacije. Primer su relativno česta saopštenja ruske ambasade, njihovog ministra Lavrova, Marije Zaharove u kojima ona upozorava da je “Evropa brod koji tone” i da građani Srbije treba da biraju svoju budućnost. Komentari ruskih zvaničnika po pitanju evropskih integracija Srbije ne mogu se smatrati ni objektivnim ni dobronamernim. Po pravilu uvek izostaje pitanje šta je to što Rusija nudi Srbiji kao alternativu. Za sada nam je poznato da Rusija nema nameru da pomogne rešavanju problema sankcionisanog NIS-a i da još uvek nije ponuđen obnovljeni ugovor za snabdevanje prirodnim gasom. Treba ukazati na aktivnu rusku ulogu u narušavanju strateškog povezivanja Srbije sa SAD i EU. Primer za to je ruska informaciona kampanja dezinformacija po pitanju rudnika litijuma u Jadru. Rusija je veoma aktivna po ovom pitanju kako bi sprečila da Srbija postane deo zapadnih lanaca snabdevanja. Pored toga opstrukcijom rudnika Rusija sprečava potencijalnih novih 20.000 radnih mesta i oko 10 milijardi eura stranih direktnih investicija koje može privući rudnik litijuma. U ovoj geopolitičkoj igri jedini gubitnici su građani Srbije koji su napadnuti dezinformacijama. Pored medijskih i diplomatskih akcija u operaciju refleksivne kontrole se uključuje SVR sa svojim javnim i tajnim informativnim paketima. U ove informativne pakete spadaju saopštenja po pitanju izvoza srpske municije koja završava u Ukrajini. Kroz ova saopštenja Rusija optužuje Srbiju da se bavi međunarodnim švercom oružja. Istina je da se izvoz srpske municije odvija po svim međunarodnim kriterijumima, a njena isporuka Ukrajini obavlja se preko posrednika u skladu sa članom 51. Povelje OUN. Ukrajina nije pod međunarodnim sankcijama i svaka država koja želi ima pravo da joj pomogne u odbrani od Rusije. Ipak interesi Rusiije su da u Srbiji više od 60.000 ljudi ostane bez posla u namenskoj indistriji. Poslednje u nizu saopštenja SVR-a dostupno na sajtu pod nazivom “Evropska unija spremila srpski Majdan” predstavlja čin grubog mešanja u unutrašnja pitanja suverene države. Prema svojoj strukturi ovo saopštenje je više oktrilo nego što je sakrilo. Namera je jasna da Rusija više nije sigurna da može zadržati Srbiju još dugo u svojoj poliitčkoj orbiti uklopljenoj u neodrživoj formulaciji spoljne politike kroz četiri stuba- EU, SAD, Rusija i NR Kina. Geopolitička realnost, ekonomija i duh vremena (Zeitgeist) ukazuju da su srpsko-ruski odnosi osuđeni na stagnaciju do konačne devalvacije. Sa druge strane ovo saopštenje predstavlja direktnu i neosnovu optužbu na račun Evropske unije sa ciljem da izazove negativne emocije kod dobrog dela građana Srbije. Treće, ovo saopštenje izgleda kao zločinački alibi. Poznate su činjenice da je do ukrajinskog Majdana došlo nakon što su organi bezbednosti otvorili vatru na demonstrante okupljene na kijevskom trgu i okolnim ulicama, i to po ruskim instrukcijama. Za dva dana bilo je 90 mrtvih koji su pali pod vatrom dugih cevi. Poznate i dostupne činjenice upućuju da su operacije protiv Ukrajinaca u njihovoj sopstvenoj državi vođene od strane pete uprave FSB-a. Postavlja se ključno istraživačko pitanje koje glasi koja je sličnost između ukrajinske revolucije Narodnog dostojanstva i dešavanja u Srbiji. Ključna razlika je u tome što su protesti u Ukrajini izbili kao vid masovnog nezadovoljstva zbog napuštanja evropskog puta Ukrajine- suspendovan je SSP od strane tadašnjeg predsednika Janukoviča. Proteste u Ukrajini je rasplamsala panika koja je zahvatila Kremlj. Rusija nije smela da dozovli nastavak evro-atlantskih integracija Ukrajine. Koliko je Rusija spremna u tome da ode pokazuje nam agresija 2014. i 2022.godine. A šta mi imamo od svega toga u Srbiji? Imamo na delu aktivnu rusku ulogu sa ciljem da proteste iskoristi za trajno narušavanje odnosa Srbije i Zapada. Konkretno jedino je Rusiji u interesu da se obustave evropske integracije Srbije. To se može uraditi kroz pritisak na političke elite, što je teži put, i može se uraditi kroz orkestraciju haosa na ulicama koji će kompromitovati srpske vlasti u očima Brisela. Mi svedočimo poslednjim ali i najopasnijim pokušajima Rusije da zadrži uticaj na Zapadnom Balkanu. Sa pravom možemo da sumnjamo da je Rusija pripremila operacije pod lažnom zastavom za narednim period u Srbiji. Isto tako možemo da mislimo da je Rusija ta koja organizuje kontra-majdan odnosno proces za trajnu propast evropskih integracija Srbije. U prilog tome ide izuzetno čvrst i beskompromisan stav Rusije prema energetskoj bezbednosti Srbije. Drže zarobljenih 7% BDP. U takvim uslovima projektuju dugoročnu ekonomsku nestabilnost. Iza fasade srdačnosti krije se opasan plan. Svaki vid ruske podrške prema Srbiji bio je protiv evropskih integracija Srbije. Tako je i sada. Kakvi su scenariji nije lako nagađati, ali treba upozoravati dok ne bude kasno. Sumnju u iskrene namera dodatno baca nedoslednost ruskih informativnih kanala. Što je dobro poznata taktika dvosmislenosti i obmane. Iz tog razloga što hitnije treba redefinisati srpske bezbednosne i međunarodne prioritete. Rusija je Evropsku uniju proglasila za neprijateljsku organizaciju, a njeno širenje smatra ugrožavanjem sopstvene bezbednosti. Uz veliku ogradu može se sa pravom sumnjati da je ovo saopštenje SVR-a vid informacione pripreme za budući razvoj događaja. Ne treba isključiti ni provokacije koje može prirediti ruski faktor.
Evropska unija sa drugim zapadnim partnerima mora da krene u odlučnu kontoru protiv ruskog faktora u Srbiji. 35 godina Evropska unija i SAD trpe medijske, obaveštajne i diplomatske udarce i da pri tome ne čine ništa po pitanju organizovanja legitimnih protiv operacija. Dovoljno je primeniti postojeće kapacitete koji su u paleti mehanizama za suprotstavljanje hibridnim pretnjama Evropske službe spoljnih poslova. U narednim koracima potrebno je formirati posebne radne grupe za činjenično sagledavanje stanja hibridnih pretnji. Na terenu političkih konsultacija treba izaći sa predlogom saradnje kako sa srpskim vlastima tako i sa ekspertskom zajednicom. Evropska unija je najveći donatora, najveći investitor koji trpi udarce nižerazredne i trećesvetske propagande. Treba povećati ulog za one koji učestvuju u ruskim hibridnim operacijama. U protivnom Evropska unija će biti nemi posmatrač događaja čiji trend nameće Kremlj. Projekti podržani od strane EU očigledno nemaju funkciju suprotstavljanju ruskim hibridnim pretnjama I ne dosežu do širih građanskih masa. Direktna slabost strateških komunikacija odražava se na stanje na terenu. Moraju se uspostaviti medijska partnerstva sa najuticajnijim medijima ne zavisno od njihove poliitčke orijentacije u odnosu na domaću politiku.
Za kraj, Euromajdan je ruski proizvod mešanja u unutrašnje stvari u Ukrajini. Janukoviča je Rusija naterala da pogazi svoja predizborna obećanja, a zatim da krene u obračun sa sopstvenim narodom. Kada Rusija upozorava na nekakav Majdan u Srbiji zapravo šalje upozorenje vlastima da neće skrštenih ruku posmatrati gubitak svog uticaja.
Autor: Darko Obradović