autor: Msc. Darko Obradović
Prošlo je tri godine ruske agresije na Ukrajinu. Osim organizovane propagande Rusija ne nudi Srbiji ništa suštinski. Propagandisti se udaraju u junačke grudi prizivajući „ruski mir“ od koga je ostao samo onaj mrtvački mir izgubljenih života. Ovaj tigar od papira svoju geopolitičku agresivnu epizodu završava u Ukrajini. Sve je poznato i sve se zna, Rusija je u Ukrajini izgubila. U međuvremenu Rusija gubi svoja poslednja uporišta. Evropska unija se probudila i sve je manje tolerantna na ruske spletke, subverzije, diverzije i hibridne pretnje. Jačaju se vojni kapaciteti ali i protiv-hibridne sposobnosti. Zna se ko seje mržnju i podele po Evropi. Iza svakog ekstremizma viri zlokobna kapa GRU ili SVR. Poslednji u nizu poraza odigrao se u Moldaviji gde je Putin do nogu potučen. Njegovi špijuni se hapse, a profesionalni rusofili su označeni kao izdajnici.
Što se tiče srpsko-ruskih odnosa oni postoje samo u organizovanoj propagandi. Profesionalni Srbi i organizovani rusofili udaraju se u bedra slaveći partnerstvo, prijateljstvo i bratstvo. Čak dva ministra u Vladi Srbije prisustvovala su godišnjici RT, i to ne bi bilo sporno da nije reč o globalnoj mašini dezinformacija i ratne propagande. Kako se ne dogodi da neko od tih objektivnih zaluta na godišnjicu BBC-a. Baš kako sam najavljivao srpsko-ruski odnosi su doživeli sunovrat. Nažalost to nije posledica srpskih poteza već objektivnih okolnosti i ruske oholosti. Te objektivne okolnosti politički korektnim jezikom nazivaju se agresija na Ukrajinu. Svesna, planska i zločinačka aktivnost Kremlja ne može imati opravdanja. Već posle par meseci ruske agresije objektivan posmatrač je mogao da zaključi da od „Rusije na Dunavu“ nema ništa. Isto tako objektivan analitičar ili konsultant je mogao da iznese jasnu prognozu da će prema Rusiji pasti ekonomska, bezbednosna i energetska zavesa. Sve ovo se u Srbiji zanemarivalo. Javni funkcioneri su postali zadrti profesionalni rusofili. Koliko se to odrazilo na stratešku kulturu rada institucija možda ćemo saznati jednog dana. Da krenemo redom u ovoj kratkoj analizi. U pogledu ekonomske izolacije rizik je veoma nizak za Srbiju jer je ekonomska razmena izuzetno mala. Bezbednosna izolacija Rusije je rizik srednjeg nivoa jer Srbija je ranije dobavljala rusko oružje i poseduje ono koje treba održavati. Energetska izolacija Rusije je rizik najvišeg nivoa i sa sobom povlači kompletan opstanak Srbije. Znalo se da će pre ili kasnije ruski energetski sektor doći pod udar zapadnih sankcija. U međuvremenu je Ukrajina uz pomoć dronova zavela svoje sankcije na ruski naftni sektor. Energetska izolacija Rusije nije posledica neprijateljstva već odgovor na ruske zločine. Dakle, mir je ruska pobeda i neometana kasapnica Ukrajine, dok je rat protivljenje tome. Prema toj obrnutoj i vrlo drskoj logici krivi su oni koji neće da kupuju ruske energente. Baš kao u Orvelovoj čuvenoj „mir jer rat, a rat je mir“. Nema mira dok Rusija napada. Srpsko-ruske energetske veze su propale. Amerika je rešila da preseče ruska energetska čvorišta i da ih zauvek istera iz Evrope. I onda upravo suprotno tvrdnjama ruskih propagandista kako je to na „evropsku štetu“ da bi se kupovali „skupi američki energenti“ stiže hladan tuš i zabrana tranzita ruskih energenata kroz teritoriju EU. Odluka je doneta! Nema tranzita ruskih energenata ka trećim zemljama. Među tim zemljama je i Srbija. Kompletan slom srpsko-ruskih odnosa. Igra na rusku kartu se pokazala kao promašaj. Nije sve izgubljeno jer je i dalje na snazi zaključak Saveta za nacionalnu bezbednost Srbije koji se može primeniti već kako danas. Srbija je prošle godine nabavila 2,6 milijardi kubika gasa od čega 80% ruskog gasa. U prethodnih 30 godina izgrađen je samo jedan alternativni interkonektor čiju izgradnju je pomogla EU. Za to vreme nije izgrađena ni jedna druga interkonekcija. Rusija Srbiju ucenjuje. Drže nas u talačkoj krizi sa NIS-om i gasom. Njihov cilj je siromašna Srbija u haosu i beznađu jer samo u takvoj Srbiji mogu da se zapate anti-zapadne ideje na nivou belosvetskih zabiti. Uspešna i bogata Srbija nikad neće biti podložna ruskoj propagandi. Svi su upregnuti u izmišljanju sijaseta razloga zašto nam Rusi trebaju. Ja kažem Rusi nam ne trebaju i nisu nam ni trebali. Realpolitika je šansa za Srbiju. Izbacivanjem Rusije otvorićemo šanse za novi ciklus investicija u energetski sektor. Mnogi su razlozi zbog čega je Srbija mogla da balansira na rusku kartu. Ti razlozi su prestali jer je nacionalni opstanak ugrožen. Danas je izbor jasan ili za Srpski narod i našu državu, ili za Rusiju. A Rusija ko Rusija iskoristiće nas. Baš kao što je to obilato činila kroz istoriju. Oni koji beže od oštrih reči prema Rusiji mogu da koriste i argument da Rusija više nije partner koji može izvršavati svoje obaveze. Sada je zadnji čas dok nas ne povuku sa sobom na sopstveno dno. Srbija rizikuje svoju evropsku budućnost i mora da okrene brod pre udara u santu leda.
Autor: Darko Obradović