autor: Biljana Šahrimanjan-Obradović
„Sergej Lavrov je umoran…“, piše list Financial Time. Zapadne vesti opisuju stanje ruskog ministra diplomatije kao bes, nepopustljivost i tvrdoglavost, navodeći kako je šef ruske diplomatije nedavno konačno odustao od diplomatije, zajedno sa svim iluzijama, i odlučio da prestane pretvarati se. Ne kolebajuci se ,ne igrajući fino kao do sada sa protivnicima, ne smešiti se. Od svojih sedamdeset i pet godina, od toga dvadeset i jednu godinu Lavrov je proveo u diplomatiji. Potrošio ih je na šta za ove sve godine pitanje je sad?
Ministar Lavrov je izgleda znao kako da se od nekada poštovanog i priznatog profesionalca transformiše u sumornog prenosioca Putinovih ideja, dobro zna koliko su nekada Putinove ideje zapravo lažne, ali pošto se već njima predao toliki niz godina unazad, on nastavlja držati se za sada partijske linije govoreći o svemu sa posebnim žarom i odlučnošću postajući veći Putin od samoga Putina.
On je figura nesumnjivo dramatična, wikipedija će godinama pred nama pisati o istom ministru spoljnih poslova koji je tokom rata sa Ukrajinom lično sahranio rusku diplomatiju i nije imao uspeha u pregovirma sa svojim kolega iz Evrope i SAD-a.
Nedavni poziv sa njegovim vašingtonskim kolegom, Markom Rubiom, 20.oktobra efikasno je poremetio sastanak između Putina i Trampa u Budimpešti, a to je previše čak i za šefa Kremlja, Putin ne bi naredio tako nešto.
Činjenica da je američki predsednik sredinom oktobra nakon telefonskog razgovora sa ruskim predsednikom Putinom predlozio sastanak sa njim lično u Mađarskoj, da bi nekoliko dana kasnije dobio negativan odgovor Rusije na ovaj poziv, naišao je na oštar memorandum Vašingtona o zahtevima za rešavanje osnovnih uzroka sukoba – odnosno ruskih teritorijalnih ustupaka Ukrajini i žestokih sankcija na ruski naftni sektror , dok je u isto vreme Rusija zahtevala smanjenje ukrajinskih oružanih snaga i nekoliko garancija od NATO-a da Ukrajina neće nikada biti deo ovog odbrambenog saveza, usred priprema za pregovore. Bela Kuća nije videla nikakav pomak u stavovima, a onda je Marko Rubio izvestio Trampa da Moskva nije spremna za dijalog i da neće biti ustupaka. Nakon toga, šef Bele Kuće potencijlani susret je obustavio i sada ga odbacuje i još uvek ima taj pristup, dok je Peskov u međuvremenu rekao da taj susret zaista nije bio potreban.
Naime, Lavrov je bio odsutan 5. novembra sa ključnog sastanka saveta bezbednosti Rusije kojim je predsedavao lično Putin. Vesti kažu da je izgubio i poziciju šefa ruske diplomatije na predstojećem samitu G20 koji se održava ovoga meseca u Južnoj Africi.Umesto njega ide Maksim Orešnik – trenutno zamenik predsedničke administracije, a za tu vest Peskov je prokemntarisao da je ovakvu odluku potvrdio sam predsednik Putin. Da li je Orešnik sa svojih četrdeset i tri godine mlada nada Putina uskoro ćemo znati.
Sjedinjene Američke Države su se pripremale izgleda za ublažavanje pozicije Rusije i Tramp je bio spreman da se zadovolji minimalnim napretkom. Lavrovljev zadatak, bio je da kupi vreme i zavara sve. Rubio je razgovarao o spremnosti za mir i nijansama, ali umesto toga, amerikanci su dobili diplomatu sa lošim raspolozenjem, a Amerika je bukvalno bila zapanjena Lavrovljevom nepopustljivošću.
Uzgred, u septembru ove godine, Lavrov tokom kratkog sastanka, dao je isto toliko beskompromisnih izjava, na primer, tvrdeći da je Ukrajina pod nacističkom kontrolom. Takve priče više ne impresioniraju čak ni bilo koje medije, ali Lavrov je gledajući sa ove distance, po svemu sudeći namerno eskalirao situaciju. Evo jednog važnog citata iz članka Financial Times:”Lavrov je očigledno umoran i čini se kao da ima vaznijeg posla nego sastanaka u SAD-u, nevezano za to šta hoće predsednik Putin!”
Bilo kakva naznaka da je Lavrov bio baš taj koji je poremetio razgovore Putina i Trampa očigledno je izazvala nezadovoljstvo među ruskim visokim zvaničnicima, zbog čega je, preko novina Komersant objavljeno sledeće od ruskog izvora:„ Nismo i nećemo odstupati od dogovora koje su postigli predsednici na Aljasci, SAD krivudaju, približavajući se sve više stavovima Evropske unije i Ukrajine“, u prevodu ovo znači da za Ministarstvo spoljnih poslova ništa nije neobično. Da li ovo možemo predvideti kao buduću Lavrovljevu ostavku? A činjenica da je Šojgu mogao biti smenjen sa svoje funkcije znači da niko nije nezamenljiv. Neki zvaničnici Kremlja su čak optužili Lavrova za celokupan fijasko. Nakon čega je prema informacijama Kiril Dimitrijev koji u odnosu na Lavrova broji pedest godina , inače šef ruskog fonda za direktne investicije i specijalni predstavnik Putina u privatnoj režiji odleteo u SAD, kao nada da se može popraviti šteta nakon izjava Lavrova i razgovora sa Rubiom. Ovde nije vidljiva samo moguća smena ili ostavka Lavrova, nego i Marije Zaharove.
Dok je Lavrov očigledno sada pod pritiskom; istovremeno nalazi se u centru intrige i mnogi veruju da ide istim stopama Šojgua. Očigledno je izgubio Putinovu naklonost i deluje kao slabi element u ruskoj državi, primoran da javno iznosi pojedine informacije ne bi li dokazao svoju nevinost. Kolika je stvarna moć ruskog šefa diplomatije i da li će i on biti smenjen kao što je usred rata sa Ukrajinom smenjen ministar odbrane Sergej Šojgu?
Ruska propaganda jasno stavlja do znanja da Putin zapravo ne zauzima isti radikalni stav kao njegov ministar. Ovo deluje kao signal Donaldu Trampu, kao da kaže: „Ne slušajte Lavrova! Hajde da se sastanemo u Budimpešti.“ U tom kontekstu, aktivnost pomenutog Kirila Dmitrijeva je zapanjujuća. Kruže glasine da Lavrov ne može da podnese Putinovog specijalnog predstavnika. Prema pisanju ‘’ Agenstva ‘’ I The Gardian-a , još u aprilu objavili su da je Putin dao zeleno svetlo za razgovore sa Vašingtonom koje bi vodile de fakto dve delegacije čiji se predvodnici malo je reći ne slažu dobro. Njih dvojica su se sukobili i oko mesta za stolom, prema pisanju istog portala, naime njihov izvor kaze kako Putin namerno nije pomenuo Kirila Dimitrijeva koga je bio ukljucio u pregove u Saudijskoj Arabiji. Lavrov je bio veoma iznenađen kada je video Dmitrijeva u sali za pregovore. Bile su tri stolice , tvrdi izvor. Kada su Lavrovu objasnili za koga je namenjena treća stolica, pomerio ju je od stola rekavši:” Ako on zeli učestvovati , neka me sam Vladimir Vladimirović o tome obavesti!” Nakon toga je Dmitrijev izašao iz sale za sastanke i počeo obraćanje medijima , medjutim na kraju je ipak bio prisutan na pregovirima u istoj sali gde i Lavrov.
Za dvadeset i pet godina na vlasti, Putin je dokazao da ceni svoje ljude od poverenja i da ne voli postavljati tako oako nove političke persone oko sebe, a ne voli menjati ni stare. To radi samo kada je izuzetno iziritiran nečijim postupcima ili kada se ispostavi da njemu bliska osoba nije sposobna pravilno raditi po njegovoj volji i umori se od rada ili izgubi oprez pred rečima. Sergej Lavrova, inače je stariji od Putina dve godine. Lavrov drži rekord za najduži mandat na mestu bilo kog ministra u Rusiji.
Poznato je da Sergej Lavrov, nikada nije zaslužio najvise poverenje i nije bio deo Putinovog najužeg kruga, kako uveravaju pouzdani izvori. Navodno nije znao za Putinov plan da ce započeti rat do poslednjeg trenutka, prema zapadnim medijima poziv je stigao 24. februara oko 1:00 ujutru i na taj način saopštena mu je Putinova odluka o pokretanju invazije. Ova odluka je iznenadila Lavrova. Financial Times je napisao da je držanje Lavrova u neznanju uobičajena praksa za Putina koji je težio da koncentriše donošenje odluka o spoljnoj politici u svojim rukama, čak i kada je to potkopavalo diplomatske napore Rusije, odnosno najviše Lavrova. Pretpostavlja se da je ministar u tom trenutku bio uvređen, možda čak i doživljavao neku unutrašnju borbu sa samim sobom, što je na kraju dovelo do izbora u korist udobnosti i donekle licemerja poslednjih četiri godine.
Poštovanje Lavrova na početku njegove ministarske karijere bilo je ogromno. To je ono što bivši ministar spoljnih poslova Andrej Kozarjev kaže za njega da su ga čak i Lavrovljevi politički protivnici njega poštovali, a kada bi on govorio, ostali su ćutali i pažljivo slušali. Bio je priznati, suptilni diplomata koji je radio u interesu Rusije, ali istovremeno nije slušao druge. Smatran je šarmantnim, ljubaznim i duhovitim, sve do pre-2022.godine.
Šta bi mogla biti živopisnija ilustracija ministra koji nije uspeo u svojoj misiji? Sergej Lavrov, koji govori engleski,francuski radio je u Njujorku, verovao je u civilizaciju i njihove dobre odnose sa zapadom. Priča kako je on umoran od napornog rada ministra spoljnih poslova je dugogodišnja i neizbežna, jer iscrpljivanje njegove kože izgleda kao ulog, ali Lavrov, dokazavši svoju lojalnost, ostaje na svome mestu. Ako se ovog puta pretpostavke o nezadovoljstvu Kremlja pokažu tačnim, onda će biti kraj njegove karijere. To će biti senzacija, ali samo zato što smo navikli na njegovo više decenijsko prisustvo.
Šta će biti onda sa ostalima? Marijom Zaharovom i sličnima njoj ?
Da li će novi ministar biti Kiril Dimitrijev ili Maksim Oreškin, ili će neko od njih dvojice biti direktor Odeljenja za informisanje Ministarstva spoljnih poslova Rusije umesto Zaharove trebamo biti strpljivi i sačekati novi talas promena u ruskom državnom aparatu.
Autor: Biljana Obradović