autor: Ms.c Darko Obradović
Srbija je blagoslovena svojom geografijom. Nalazimo se u Evropi. Geografski Srbija se nalazi na mestu sa povoljnom klimom, plodnom zemljom, rudnim bogatstvima, bez zaraznih bolesti, najvišeg životonog standarda na svetu, okruženju soijcalno najodgovornijih društava i najveće slobode. Naše okruženje definišu Evropska unija i NATO. Takav ambijent je garancija odsustva međudržavnih sukoba motivisanih idejama 19.veka. Takvim okruženjem se preko 150 država sveta ne može pohvaliti, ili 70% svetske populacije nema ovakve privilegije. Kod nas su stvari poprilično jednostavne, ili nisu?
Nalazimo se unutar najvećeg jedinstvenog tržišta na svetu – evropski ekonomski prostor. Od 2009. godine kada su započete EU integracije taj proces je doneo tehnološki, ekonomski i društveni razvoj Srbiji. Zvanično pregovori o pristupanju su otvoreni tokom 2014.godine. Zbog tog statusa kandidata Srbija je privukla rekordan broj stranih direktnih investicija prethodnih godina. U međuvremenu izvoz srpskih proizvoda i usluga raste i svake godine je sve manji deficit u spoljnoj trgovini sa EU. Više izvozimo hrane u EU i okruženje nego što ukupno izvozimo u Rusiju i Kinu zajedno. Evropska unija kroz proces pristupanja obezbeđuje finansijska sredstva državama kandidatima kako bi ove mogle da dostignu ekonomsku i regulatornu ravnopravnost. Treba stalno ponavljati da Evropska unija izdvaja novac sopstvenih građana kako bi Srbija bila modernija, naprednija i snažnija. Svi drugi nam donose kredite koje ne prate transferi tehnologija, ekološki, upravljački i socijalni standardi.
Godinama postoji manjinsko, ali jedino realistično, stanovište da je članstvo u NATO i EU garancija geopolitičkog opstanka Srbije. Mi nismo granična država, mi nismo na ivici linija konflikta, nalazimo se u dubini NATO bezbednosnog kišobrana koji ne retko potpuno ignorišemo i ponašamo se kao tuđinci u sopstvenom evropskom domu. Srbija htela to da prizna ili ne predstavlja korisnika bezbednosnih usluga proisteklih iz postojanja NATO-a i zbog toga ne mora da snosi troškove koje snose države koje se nalaze u tradicionalno nestabilnim regionima. Šta bi bilo sa Srbijom da se nekim čudom nađe na geografskim lokacijama BRIKS-a? Kako bi izgledao život građana Srbije u nekoj Aziji ili Africi? Latinska Amerika? Olako odbacujemo svu prednost sopstvene geografije i sreću tražimo u civilizacijski nepoznatim i po svim parametrima lošijima od sebe.
Nažalost, poslednjih nedelja pojavljuju se tendencije indirektnog napuštanja evropskih integracija. Srbija je korisnik benefita evropskih integracija. Mi smo odabrali Evropu i niko nas nije terao, a još manje lobirao u tom pravcu. Eventualno zamrzavanje integracija ne bi imalo nikakvog efekta po samu Evropsku uniju. Šta više takav scenario bi u mnogome olakšao posao Evropskoj komisiji koja je najveći promoter Srbije u Evropi. U tom slučaju ne bi morali da gube vreme i objašnjavaju da je proširenje geopolitički prioritet. Time bi sebe poštedeli uzaludnog agitovanja u interesu države koja nije uvela sankcije Rusiji i koja ne deli bezbednosnu solidarnost sa onima u čiji klub želi da pristupi. Političarima šriom Unije pao bi kamen sa srca da traže kompromise unutar koaliconih vlada, i vode isprazne rasprave sa sopstvenim populistima. Zaboravlja se da u većini slučajeva odluku o proširenju donose nacionalni parlamenti. Šta je alternativa članstvu EU ? Nazadovanje.
Eventualna degradacija procesa pristupanja Srbije bi sa sobom povukla katastrofalne ekonomske posledice, političku izolaciju i bezbednosnu neizvesnost. Evropske integracije su garant povoljnog poslovnog i ekonomskog ambijenta. U političkom smislu baš zbog tih integracija Srbija je u kapacitetu da zagovara i štiti svoje nacionalne interese. Da nema evropskih integracija o sudbini Srba na Kosovu niko ne bi razgovarao sa Srbijom, i to bi bila gotova stvar koja je miloševićevim ratom ishodovana. Međutim, Srbija kao ravnopravni partner u okviru procesa pristupanja ima priliku da kroz poglavlje 35. adresira pitanja kao što je Zajednica srpskih opština na Kosovu. Zašto je to tako? Zato što je Srbija deo evropske porodice u kojoj svaka država od Mađarske od Irske ima mogućnost da uredi pitanja od svog nacionalnog interesa kroz dijalog. Upravo suprotno od onoga što anti-evropska propaganda uporno tvrdi. Bezbednosna neizvesnost se ogleda u potpuno drugačijem pristupu prema srpskim nacionalnim interesima. Odustanak od EU integracija bi srpske nacionalne interese sa polja dijaloga preneo na teren izazova, rizika i pretnji. Dakle, ogromna je cena ukoliko Srbija krene putem gruzijskog scenarija.
Rusija i Kina suprotno patološkoj propagandi ne mogu zameniti pozitivne efekte članstva u Evropskoj uniji. Hipotetički da sutra unutrašnji nered rezultira implozijom u NR Kini to građani Srbije ne bi ni osetili. Mi tamo ne izvozimo, mi tamo ne poslujemo, i osim političkih kontakata svi ostali naši odnosi su pod velikim znakom pitanja.
Koliko je Rusija pouzdan partner najbolje se vidi u teškim vremenima. Rusija je sama izabrala dan, sat i povod da sklizne u provaliju strateškog neuspeha. Srbija ni posle četiri godine ne raspolaže validnim procenama u kom pravcu ide Rusija. Vratimo se na pouzdanost. Rusija kao „prijateljska“ država u kontinuitetu vrši pritisak na Srbiju i to putem pozitivnih podsticaja. Dobar primer za to su kratkoročni gasni ugovori, veto po pitanju Kosova u SB OUN, bratske i crkvene veze, propaganda, a sada prodiru i u sektor nuklearne energije. Međutim, onog trenutka kada ti pozitivni podsticaji ne daju rezultat, a bilo je takvih slučajeva, onda se pristupa otvorenim pritiscima. U dva navrata Rusija je na krajnje uvredljiv i ponižavajuć način reagovala po pitanju srpske municije koja je u skladu sa članom 51. Povelje OUN završavala na ukrajinskoj strani. Rezultat je zaustavljanje prodaje srpske municije. Da li je to u interesu Srbije? Arhive znaju količinu pretnji i pritisaka koje je Rusija izručila na Srbiju. Drugi vektor ruskih pritisaka je diplomatski i potiče od svesnog oslanjanja srpske spoljne politike na ruske dobre usluge. Svesno smo ušetali u tu zamku. Verovatna pretnja se ogleda po pitanju uskraćivanja famoznog veta, a od koga Srbija nema ništa, ali i od potencijalne diplomatske izolacije u državama trećeg sveta. Dobar deo nesvrstanih, a u stvari trećesvetskih država, bi se vodio instrukcijama iz Moskve kada je reč o Srbiji. Postupanje tih država zavisi od jačine ruskog uticaja u njima. Ove države imaju određeni ekonomski potencijal kao izvozna srpska tržišta, naročito u domenu namenske industrije, ali to je i dalje samo potencijal jer srpska namenska industrija na raspolaganju ima evropsko tržište gladno svega što bi Srbija proizvela. Informacioni pritisak Rusija vrši u kontinuitetu. Ruska propaganda je na industrijskom nivou. Zbog straha od međunarodnih sankcija menja svoje pojavne oblike dok suština ostaje ista. U biti ova propaganda je duboko anti-američka i anti-evropska. Ukrajina je samo kolateralna šteta. Izjave ruskog ambasadora odavno prevazilaze okvire diplomatski prihvatljive prakse. Pitanje sankcionisanog NIS Gaspromnjefta je posle mnogo vremena otvorilo legitimnu javnu debatu po pitanju suštine srpsko-ruskih odnosa. Posle meseci javnih debata, analiza, iznošenja podataka to je očigledno zasmetalo ruskoj diplomatiji. "Što se tiče NIS-a traži se rešenje i želim da istaknem da je veoma važno da proces teče bez objašnjavanja nekih detalja, što možda sada i nije neophodno, a možda je čak i štetno. Ovo je situacija kad je tišina najbolja atmosfera i stvara najbolje uslove za nastavak pokušaja da se pronađe najbolje rešenje", rekao je ambsador Bocan-Harčenko. Odmah se umešao predstavnik države koja se odavno oprostila od slobodne reči. Rusiji smeta javna reč koja izlazi iz okvira njene organizovane i kontrolisane propagande u Srbiji. Bez agresivne propagande Rusija nikada ne bi imala status kakav danas uživa. Sve je veštački i sve je rezultat mašinerije koja je angažovana po svim informacionim pravcima. U prilog ovoj tezi idu sva do sada objavljena istraživanja javnog mnenja po pitanju spoljnopolitičke orijentacije građana Srbije. Obmane su osnov na kome se baziraju zaključci građana. Kada se podigla javna debata o ulozi Rusije u energetskoj bezbednosti Srbije sa lakoćom su stvari isterane na čistac. Građani Srbije su imali priliku da posle četiri godine saznaju da se Evropa nije smrzla bez ruskog gasa, a da je istovremeno Srbija imala mogućnosti da se otarasi zavisnosti od ruskog gasa. Očigledno je objektivno informisanje srpskih građana zasmetalo te je ruski ambasador javno zahtevao tišinu. Ugled Rusije se veštački održava u javnosti i to više niko ne može da ospori. Hajde da izanaliziramo još jednu izjavu. "Na Srbe se trenutno vrši pritisak - primoravaju ih da odustanu od saradnje sa ruskim kompanijama, odgovornim i efikasnim partnerima koji značajno doprinose jačanju socio-ekonomske stabilnosti i energetske bezbednosti Srbije", rekao je Bocan-Harčenko u intervjuu za agenciju Sputnjik. Ova izjava se uklapa u četvrti stub pritiska prema Srbije i spada u domen ekonomskih pritisaka. Na ovom mestu ruski energetski monopol se dovodi u vezu sa ekonomskim razvojem Srbije, dok bi pogoršanje odnosa sa Rusijom rezultovalo štetom po srpsku ekonomiju – cena prirodnog gasa. Pored toga imamo još jednu obmanu građana Srbije. Kako može biti odgovoran i efikasan partner zbog koga već dva meseca ni kap sirove nafte nije obrađen u rafineriji. Kako se ogleda odgovornost ukoliko se godinu dana ne pronalazi rešenje za NIS Gaspromnjeft? Gde je to prijateljstvo ako se odbija prodaja vlasničkih udela srpskoj državi? Ili gde je ta ruska snaga i moć da se prevaziđu američke sankcije? Rusija cinično svoje pritiske predstavlja kao pogodnosti. Balansiranje u odnosu na želje i vizije iz Rusije dugoročno nije održivo. Srbija ne može biti klijent ruskih dobrih usluga. Te usluge ne samo što nam nisu potrebne nego su postale preskupe.
Srbija nije dužna da čuva nepouzdana partnerstva. Ova konstatacija ima i svoju etičku dimenziju. Nije Srbija odgovorna što je Rusija agresivna država koja nije u stanju da ispuni svoje energetske sporazume prema Srbiji. Počnimo od Južnog toka pa do današnjih dana. Da je Rusija velika sila ,kako se lažno predstavlja, ona bi spoljne poteškoće prevazišla. Ali nije, i Srbiji nameće talački status. Srbija treba da se ponaša sa pozicije ponosne evropske nacije. Nismo dužni da svoje strateške šanse menjamo za naklonost regionalnih sila. Američko-kineski odnosi predstavljaju oblast visokih geopolitičkih rizika za kineske partnere. Možda 21.vek neće biti američki vek, ali već sada je očigledno da je komunistička država malaksala i klizi ka strukturalnom neredu. Globana dešavanja će redefinisati Evropu i od nje će napraviti tvrđavu. Srbija u takvom razvoju događaja ne može ostati podstanar bez vlasničkog statusa unutar evro-atlantskog prostora. Srbija mora da uknjiži svoja vlasnička prava na evro-atlantski prostor. Ukoliko je Evropa naša kuća onda se treba potruditi da se to vlasništvo uknjiži. Treba ponosno da preuzmemo odgovornost, benefite, i prestiž koji donosi članstvo u NATO i EU. Svojim članstvom u ove dve organizacije Srbija bi postala deo najrazvijenijeg dela sveta. Od 193 države Srbija bi ponosno bila član kluba koji čine 35 država. Ovako slikovito rečeno Srbija otključava svoj pun potencijal. Poljaci su taj posao odavno završili i ušli su u klub država sa jedan ili više hiljada milijardi bruto domaćeg proizvoda.
Autor: Darko Obradović