Neki problemi zahtevaju nova rešenja da bismo ih uspešno rešili. Ponekad moramo biti kreativni i inovativni i krenuti putem kojim se ranije nije išlo. Ako želimo da građani manje troše na električnu energiju, imamo više opcija:
Ovde imamo tri zainteresovana aktera: državu, EPS i građane. Da bismo pronašli rešenje, potrebno je da razmišljamo na višem nivou. Sva tri aktera povezuje jedna ključna stvar – novac građana. Građani plaćaju poreze državi i račune EPS-u, pa u suštini postoji „jedan novčanik“. Zato je manje važno ko direktno snosi trošak, a važnije da na kraju svi imaju korist.
Rešenje je da država ili EPS besplatno podele štedljive LED sijalice građanima. Na duži rok, to donosi uštedu svim građanima, EPS-u i državi. Kada Srbija nema dovoljno električne energije, ona je uvozi. Ako bi se potrošnja smanjila, potreba za uvozom bi opala, a višak bi mogao čak i da se izvozi. Prosečna cena električne energije iznosi oko 100 evra po MWh (oko 10 centi po kWh).
Uvoz električne energije neko mora da plati, najčešće EPS, a kada EPS ima problem, država ga pomaže. Na kraju, trošak opet snose građani. Zato je svejedno ko finansira meru štednje, važno je da se potrošnja smanji.
Ovde je ključan povrat na investiciju. Uzmimo primer LED sijalice od 160 dinara, snage 15 W, koja menja klasičnu sijalicu od 100 W. Ušteda je 85 W po satu. Ako je cena električne energije u zelenoj zoni 8,4 dinara po kWh a u plavoj zoni 12,6 dinara po kWh dobijamo:
Sijalice u Srbiji u proseku rade 5–6 sati dnevno, što znači da se investicija vraća za manje od dva meseca, a često i za manje od mesec dana.
Građani tako dobijaju niže račune za struju ali i besplatne i efikasnije sijalice.
Državu i EPS možemo posmatrati zajedno. Kada EPS ima gubitke, država interveniše i pomaže EPS-u. Zato je u interesu države da smanji troškove EPS-a unapred.
Prednost ovog pristupa je što se problem rešava pre nego što nastane i smanjuje se potrošnja električne energije, a samim tim i potreba za skupim uvozom.
Cena uvozne struje može biti i znatno viša od one po kojoj EPS prodaje građanima (npr. 20 centi po kWh naspram 8 centi). To znači direktan gubitak. Ako se ta energija ne potroši, nema ni potrebe za uvozom.
Na primer, jedna sijalica koja radi 1500 sati godišnje može uštedeti oko 127 kWh, što je približno 12 evra.
Važno je napomenuti da je cena od 160 dinara maloprodajna a u velikim nabavkama bila bi još niža.
Dodatno, smanjenjem potrošnje električne energije smanjuje se i emisija CO₂, čime se štiti životna sredina.
Jedna mala promena za građanina – velika promena za državu.
Autor: Jovan Babić