Dok se sukobi na istoku Evrope ne smiruju, paralelni rat u informacionom prostoru dostiže svoj vrhunac. Analiza vodećih evropskih tela za borbu protiv dezinformacija ukazuje na duboku ukorenjenost i evoluciju prokremljanskih narativa, koji više ne služe samo kao opravdanje za vojne akcije, već kao dugoročni alat za destabilizaciju evropskog jedinstva.
U modernom geopolitičkom konfliktu, prva linija fronta često se ne nalazi na bojnom polju, već na ekranima pametnih telefona i stranicama medija. Prema zvaničnim podacima koje kontinuirano prikuplja i analizira EUvsDisinfo (vodeći projekat Radne grupe East StratCom Evropske unije), više od 40% svih zabeleženih slučajeva dezinformacija u njihovoj bazi direktno cilja Ukrajinu.
Međutim, ono što u svojim analizama stručnjaci iz EUvsDisinfo posebno naglašavaju jeste da ovi napadi nisu počeli sa eskalacijom sukoba u februaru 2022. godine. Dokumentovana hronologija ovog projekta pokazuje da su prokremljanski narativi sistematski građeni duže od jedne decenije – preciznije, još od 2014. godine i ilegalne aneksije Krima.
Iz novinarskog i istraživačkog ugla, ova strategija predstavlja školski primer dugoročnih „operacija uticaja“ (FIMI – Foreign Information Manipulation and Interference). Kako se navodi u izveštajima EUvsDisinfo, Kremlj je godinama unapred svesno proizvodio mitove i lažne izgovore, stvarajući informacionu arhitekturu koja je imala za cilj da dehumanizuje metu i pripremi domaće i strano javno mnjenje za otvorenu agresiju.
Kada je Moskva pokrenula invaziju, narativi su bili oslonjeni na brzu pobedu. Kako je ta iluzija nestala na terenu, taktika u informacionom prostoru morala je da se prilagodi. EUvsDisinfo u svojoj javnoj bazi slučajeva dokumentuje konstantno recikliranje nekoliko ključnih mitova, među kojima danas dominiraju:
Taktika zastrašivanja nuklearnim oružjem: Prema analizama EUvsDisinfo, narativi o navodnim nuklearnim vežbama NATO-a ili "prljavim bombama" koje navodno priprema Kijev koriste se isključivo kao psihološki pritisak na zapadnu javnost kako bi se smanjila podrška Ukrajini.
Istorijski revizionizam: Izvor ističe da optužbe o „nacizmu“ i grubo prekrajanje istorijskih činjenica služe kao emocionalni okidač za konsolidaciju domaće publike u Rusiji.
Izvrtanje ekonomskih činjenica: Finansijska i vojna pomoć Evropske unije redovno se u prokremljanskim medijima prikazuje kao „mašina smrti“ ili direktan uzročnik ekonomske krize i mera štednje unutar država članica EU, čime se—kako upozorava EUvsDisinfo—svesno podgreva unutrašnje nezadovoljstvo građana Evrope.
Ono što ovaj talas manipulacija čini opasnim jeste njegova mrežna struktura. To više nisu izolovani tekstovi na opskurnim portalima. Na osnovu praćenja koje sprovodi ovaj evropski projekat, mapiran je visoko integrisan ekosistem koji uključuje ruske državne medije, zvanične diplomatske kanale na društvenim mrežama, ali i proksi (posredničke) sajtove širom sveta.
Uvidom u analize EUvsDisinfo, jasno se vidi da nedavne sankcije koje je Evropska unija uvela entitetima poput medijske mreže Euromore i fondacije Pravfond predstavljaju direktan pokušaj Brisela da podigne cenu sprovođenja ovih operacija za same autore. Ipak, zaustavljanje protoka informacija u digitalnom dobu nalikuje krpljenju mreže pod vodom.
Za profesionalne medije u našem regionu, ovi podaci su alarmantni. Od 2019. godine, EUvsDisinfo je zvanično proširio svoje kapacitete monitoringa i na Zapadni Balkan, prepoznajući naš prostor kao geopolitički ranjivu tačku. Prema njihovim nalazima, globalni narativi se na našim prostorima vrlo lako prevode i vešto prilagođavaju lokalnim političkim frustracijama.
Ono što, međutim, predstavlja poražavajući podatak za medijsku scenu Srbije jeste način na koji se ti narativi prenose. Vodeći srpski informativni portali i dnevni listovi sa višemilionskim dosegom svakodnevno preuzimaju vesti, analize i tvrdnje direktno iz ruskih državnih i propagandnih izvora (poput Sputnjika, RT-a, TASS-a i RIA Novosti), koristeći metod "copy-paste" novinarstva. Ove informacije se u domaćem etru plasiraju u potpunosti bez kritičkog osvrta, bez ograde uredništva i bez provere iz nezavisnih izvora. Na taj način, ruska državna propaganda dobija legitimitet lokalnih medija, čime se u Srbiji stvara medijska realnost u kojoj su dezinformacije potpuno normalizovane i prihvaćene kao legitimna vest.
Kada pojavu posmatramo kroz vizuru FIMI i oslonimo se na podatke višegodišnjeg monitoringa razmere ovog "copy-paste" novinarstva postaju kvantifikovane:
Dominacija prokremljanskog narativa: Nezavisne analize iz meseca u mesec pokazuju da je izveštavanje o međunarodnim odnosima u vodećim štampanim i onlajn tabloidima u Srbiji izrazito pristrasno. Udeo pozitivnog i neutralnog izveštavanja o Rusiji i njenom rukovodstvu ubedljivo dominira, dok je izveštavanje o Evropskoj uniji, NATO-u i Zapadu gotovo isključivo obojeno u negativne tonove.
Sistemska asimetrija izvora: Primetan je ogroman disbalans u izboru izvora. Ruski državni i proksi mediji citiraju se višestruko češće u odnosu na zapadne agencije ili nezavisne ukrajinske izvore. Sa druge strane, zapadni medijski izvori se najčešće selektivno prevode i citiraju samo kada izveštavaju o sopstvenim unutrašnjim političkim krizama, ekonomskim problemima ili neuspesima na frontu.
"Copy-paste" bez filtera: Više od 80% preuzetog sadržaja ,ogromna većina preuzetog sadržaja iz ruskih državnih medija (koji su na Zapadu pod sankcijama) prenosi se u celosti, apsolutno bez ikakvog kritičkog osvrta, bez ograde uredništva i bez provere iz nezavisnih izvora. Čitaocima u Srbiji se gotovo nikada ne naglašava činjenica da su u pitanju tvrdnje medija koji su pod direktnom kontrolom i cenzurom strane vlade u ratnom stanju.
Glavni zaključak istraživača iz EUvsDisinfo jeste da cilj ovih operacija u našem dvorištu retko jeste da ubede ljude u apsolutnu istinu Moskve. Glavni cilj je daleko suptilniji: stvaranje potpunog cinizma, nepoverenja u institucije i osećaja da je istinu nemoguće saznati. Kada društvo izgubi zajednički imenitelj za to šta je činjenica, a šta fikcija, ono gubi i sposobnost demokratske otpornosti.
U vremenu kada reči mogu da posluže kao uvod u realno nasilje, uloga nezavisnog, profesionalnog novinarstva i proveravanja činjenica (fact-checking) prestaje da bude samo zanatska obaveza. Podaci i analize koje nudi EUvsDisinfo služe kao preko potreban podsetnik da je odbrana medijskog prostora zapravo prva linija odbrane nacionalne bezbednosti.
Autor: Darko Obradović