Evropska strategija za kritične sirovine i pozicija Srbije

Zaključak i preporuke

Kad god jedna zemlja drži dominantnu poziciju u ključnom lancu snabdevanja, povećavaju se rizici i magnituda ekonomskih poremećaja. Ali, kako raste potražnja i geopolitičko takmičenje, tako i zemlje sa značajnim rezervama kritičnih sirovina dobijaju na značaju i stiču prednost nad ostalima.

Sa potencijalom od 58.000 tona litijuma i 285.000 tona borne kiseline godišnje, Srbija poseduje resurs s kojim bi mogla da značajno doprinese divrsifikaciji evropskih lanaca snabdevanja i na taj način poboljša svoj ekonomski uticaj. Time bi ujedno ojačala i sopstveno geopolitičko pozicioniranje jer opredeljenost za kritične sirovine predstavlja i određivanje prema Evropskoj uniji kojoj Srbija kao dugogodišnji kandidat za članstvo teži. Što pre bi trebalo potpisati strateški sporazum o kritičnim sirovinama sa EU i pridružiti se Klubu kritičnih sirovina jer je to šansa za dalji razvoj koju ne treba ispustiti.

Dosadašnja rasprava o litijumu i o projektu Jadar obilovala je s jedne strane, predrasudama, poluinformacijama, dezinformacijama i naglašenom anti-zapadnom pozadinom. S druge strane, ne postoji opravdanje zašto prethodnih godina nisu na pravi način organizovane javne rasprave u koje bi bili uključeni mnogi akteri – od akademske stručne javnosti, civilnog društva, političkih partija, sindikata, pa do predstavnika industrije, rudarstva, finansijskih institucija, relevantnih ministarstava i agencija, itd.

Ključno pitanje je hoćemo li da na pravi način iskoristimo potencijal litijuma ili ne. Od odgovora na to pitanje zavisi mnogo toga u narednom periodu, a nema vremena za gubljenje jer druge zemlje neće čekati Srbiju da konačno preseče i da se opredeli za budućnost razvijene evropske zemlje, već će, sledeći sopstvene interese i interese kontinenta na kome se nalaze, nastojati da maksimalno iskoriste prirodni resurs koji će im doneti stratešku prednost u vremenu pred nama. 

Pročitaj ceo tekst u PDF formatu